Satyr's blogg

Veceras sam, sjedeci s'jednom veoma osobom razmisljao na koji je nacin bi bilo najljepse napustiti ovaj svijet, dakle 300 grama milke i par morbidnih ideja kasnije, u totalnoj eXtazi poslije naglog skoka secera u krvi smo se oboje pogledali i u istom trenutku izgovori magicnu rijec cokolada. Zamislite, fina vecera u svijetlu svijeca, sto prekriven ruzama i 30 kg cokolade na stolu... vjerovatno bi 10 kg po osobi bilo vishe nego dovoljno da doticna osoba dozivi jedan secerni sok (kojem bi prehodile teske halucinacije)... najslada smrt

Kada bi ljudska glupost bila mjerljiva i kada bi postojala jedinica za to (npr. glupan po kvadratnom kilometru na zemlji), onda bih vjerovatno amfitetar u poslovnoj skoli na ekonomiji prekrsilo sve skale gluposti koje ce covjek ikada izmislio ili ce ikada izmisliti.

Vracamo se u proslost, amfiteatar u poslovnoj skoli, parcijalni ispit, uvod iz ekonomije... profesorica ostrim pogledom ubija svaku moju nadu da prepisem ista od kolege kraj sebe... 45 minuta mucenja, ja naravno maximalno pripremljen (cak sam 2 sata ucio za ispit), rezultat poslije pola sata su bile 2 strane inteligentnog supljaka, zauvijek zarobljene na komadu papira i 2 zadatka tacna.
Iznenada me izbaci glas asistentice iz transa, i rece da predajemo radove, red po red... na kraju stola stavljamo, kada nesto kraj mene progovori drhtavim glasom: "Molim te, molim te uzmi ovo i dopisi nesto, nisam nista uradio"... u glavi mi proletishe 100 misli, evo vam mali best of:

1) Ovaj lik zaista misli da ja nesto znam :-)
2) Lol on fakat misli da cu mu nesto uraditi
3) Sta li mi je s'vesom, da li ce mi se najdraza maica do sutra uspjeti osusiti

Sada mala pauza u mislima, on me za rukav poceo vuci i s'pogledom koji je nalik malog pasceta koje je prezivjelo auschwitz i moli za prvi obrok poslije drugog svjetskog rata mi govori da barem zaokruzim nesto sto znam.

4) Koji debil boze moj, na kraju cemo obojica ispusiti, asistencija je ocigledno puna svojih problema (PMS), koje treba za koji dan izbaciti iz sebe
5) Mozda da napravim facu kao da znam sta radim i naizmjenicno zaokruzim odgovore na njegovom papiru

Eh, ovo zadnja pomisao mi se pravo svidjela, tako krenuh u ritmu 5/4 da zaokruzujem neka slova po njegovom papiru (posebno mi je simpaticno bilo "a", 3x je krasio njegov rad)

5 minuta kasnije, vani...
Ono malo mi se zahvaljuje i nudi mi cigaru koju odlucnim pokretom ruke odbijam i zeli da me casti, sto ja odbijam...

josh 5 minuta kasnije...
Ono josh uvijek nesto prica, a ja razmisljam dobar izgovor kako da ga se rijesim, prijatelj moj me je vec poceo cudno gledati ("wtf? gdje si ovo pokupio?")... eh, napokon majka inspiracija mi se smilova: "Ej sry, mi moramo sada da idemo, dogovorili smo se s'nekim djevojkama"... perfektan potez s'moje strane, njegova reakcija nije vrijedan spomene... sastojala se uglavnom iz rijeci: pasha, ba, p*cke itd.


Znam da treba biti tolerantan u zivotu, ali zasto ja uvijek naletim na ovakve ... (da ne govorim debile, ne zelim povrijediti hiljade ljudi time sto ih stavljam u istu klasu kao s'ovim subjektom), eto, hopefully we never shall meet again...